Zašto je visokougljični čelik teško zavariti?

Visokougljični čelik ima lošu zavarljivost zbog visokog sadržaja ugljika.Karakteristike zavarivanja su sljedeće:
(1) slaba toplotna provodljivost, značajna temperaturna razlika između zone zavara i nezagrejanog dela.Kada se rastopljeni bazen naglo ohladi, unutrašnji napon u zavaru može lako stvoriti pukotine.
(2) osjetljiviji je na gašenje i martenzit se lako formira u zoni blizu šava.Zbog djelovanja naprezanja konstrukcije, zona blizu šava stvara hladnu pukotinu.
(3) zbog utjecaja visoke temperature zrno raste brzo, karbid se lako akumulira i raste na granici zrna, što čini zavar slabim i smanjuje se čvrstoća zavarenog spoja.
(4) čelik sa visokim ugljikom vjerojatnije će stvoriti vruće pukotine nego čelik sa srednjim ugljikom
Visokougljični čelik je vrsta ugljičnog čelika sa w (c) > 0,6% .Ima veću sklonost ka stvrdnjavanju i formiranju martenzita s visokim udjelom ugljika od srednjeg ugljičnog čelika, te je osjetljiviji na stvaranje hladnih pukotina.

Istovremeno, martenzitna struktura formirana u HAZ-u ima tvrda i krta svojstva, što dovodi do smanjenja plastičnosti i žilavosti spoja.Stoga je zavarljivost čelika s visokim udjelom ugljika prilično loša, te se mora usvojiti poseban proces zavarivanja kako bi se osigurale performanse konektora.
Stoga se u strukturi zavarivanja uglavnom rijetko koristi.Visokougljični čelik se uglavnom koristi za dijelove strojeva koji zahtijevaju visoku tvrdoću i otpornost na habanje, kao što su rotirajuća osovina, veliki zupčanici i spojnice.
Kako bi se uštedio čelik i pojednostavila tehnologija obrade, ovi dijelovi strojeva se često izrađuju od zavarene konstrukcije.U proizvodnji teških mašina, dijelovi od čelika s visokim udjelom ugljika također će naići na probleme sa zavarivanjem.
Prilikom izvođenja procesa zavarivanja dijelova od visokougljičnog čelika potrebno je analizirati sve vrste mogućih grešaka u zavarivanju i poduzeti odgovarajuće mjere procesa zavarivanja.